Bosanska buša - Govedo
 Smatra se da su prva goveda udomaćena prije 6 – 8.000 godina i to u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku. Danas u svijetu ima oko 1.350.000.000 goveda, a poznato je preko 783 različitih pasmina. Jedna od njih je i Buša. Prepoznatljivi tradicijski običaj u Bosni i Hercegovini je uzgoj i očuvanje autohtonih pasmina domaćih životinja, koje su stoljećima bile prepoznatljive u stočarskoj proizvodnji. U njegovanju očuvanja kulturnog identiteta je i zaštita naših autohtonih pasmina, koje daju specifičnost i raznolikost područja Bosne i Hercegovine. Naime, govedo Buša o kojoj danas pišemo je atipično govedo po tome što ih ima u raznim bojama, nemaju još uvijek standard visine, težine i ostalih morfometrijskih parametara. Čak i sve buše ne daju isto mlijeka. To je primitivno govedo područja Dinarida. Bosanska buša ili kako se ranije u nekim krajevima nazivala Domarac, je balkansko, kratkorožno, primitivno goveda (Bos brachyceros europeus). Osim u Bosni i Hercegovini, buša se još uzgaja u Albaniji, Srbiji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Makedoniji, Kosovu. Pojedini stručnjaci navode da je njena migracija ka našim područjima krenula iz Zapadne Evrope, preko Alpa, prema jugoistočnoj Evropi, te potom prema Aziji i Africi. Pred kraj devetnaestog stoljeća, importom plemenitijih pasmina goveda, počeo je opadati broj buša na ovim prostorima. Danas se one najčešće mogu pronaći samo u najzabačenijim planinskim područjima Bosne i Hercegovine, na mjestima prvobitnog uzgojnog područja gdje su uzgojne prilike i uvjeti držanja buše ekstenzivni, a glavni izvori hrane su prirodni pašnjaci sa ekstenzivnih livada. Na ostalim područjima javljaju se križanci buše većinom sa pasminama sivo-alpskog i smeđeg goveda. Uzgojno područje buše i njenih križanaca sa plemenitijim pasminama goveda su krševiti planinski prostori naše zemlje. To su predjeli sa izuzetno malim obradivim površinama zemlje. Preko polovine ukupnog zemljišta su slabo rodni pašnjaci. Livada je malo, a oranica sa stočnim biljem do 5%. U pomanjkanju dovoljnih količina stočne krme (sjeno i djetelina) goveda se tokom zime hrane lisnikom, kukuruzovinom i slamom. Za vrijeme sušnih godina to im je glavna hrana. U proljeće ima dovoljno paše za ishranu goveda. Ljeti je paša još uvijek dobra na planinskim pašnjacima, dok u ravnici biljni pokrivač sagori zbog velikih vrućina i suše. Zimi goveda gladuju, što potvrđuje njihov izgled u proljeće. Neujednačena ishrana, povremeno gladovanje tokom godine, je pored ostalih, važan razlog niske tjelesne mase i visine grebena naše buše. Gladovanje kao i ishrana krmivima lošeg kvaliteta uzrok su jalovosti, osteomalacije i rahitisa. Fenomen «gladovanja» obično počinje od doba teleta. U težnji da dobiju što više mlijeka za domaćinstvo, uzgajivači ostavljaju teletu tek najnužniji minimum. Period sisanja kratko traje. Telad se prije vremena počinju dohranjivati voluminoznim krmivima, zbog čega već u ranoj fazi uzgoja zaostaju u razvoju. Junice se pripuštaju prerano, u dobi od 18-24 mjeseca. Bređost prije vremena, kao i gladovanje tokom zime (za vrijeme bređosti), važni su razlozi zaostajanja u razvoju kako roditelja tako i njihovih potomaka. Buša je u grebenu visoka svega oko metar, što odrasloj osobi prosječne visine nije ni do struka. Oplemenjivanje Buše je započelo krajem 19. stoljeća. Tadašnje stručne službe sprovele su akciju za poboljšanje proizvodnih sposobnosti buše i to uzgojem u čistoj krvi i strogom selekcijom odabiranja plus varijanti. Nosilac ove aktivnosti bio je prof. Adametz. On je predložio da se buša križa sa stranim plemenitim pasminama i to sa: pincgavcem, viptalcem i oberintalcem. Međutim, neki tadašnji stručni krugovi u BiH su samo djelimično prihvatili ovu preporuku. U periodu od 1892.-1916. godine u Bosnu je uvezeno 7.364 bikova i 1.723 krava i junica pincgavske pasmine, koje su podijeljene stočnim centrima u Butmiru kod Sarajeva, Modriči i Livnu, pa je vršeno križanje sa domaćom autohtonom bušom. Međutim, ta akcija nije postigla željeni efekat, budući da dobivenim križancima nisu bili obezbjeđeni adekvatni uvjeti ishrane, njege i držanja, pa su križanci od pincgavske pasmine zadržali samo karakterističnu boju, dok su proizvodne karakteristike, kao što su uzrast i količina mlijeka, bile samo nešto veće. Opis eksterijera, reproduktivnih i proizvodnih osobina[uredi]Obzirom na uzrast, buša je u odnosu na europske plemenite pasmine, sitno govedo. Ona spada u skupinu jednobojnih goveda. Nalazimo smeđe, sive, crne, žućkasto-crvene i plave buše. Kod jednobojnih tamnih grla nalazi se karakteristična tamna pruga, koja se proteže linijom leđa. Vrlo rijetke su šarene buše. Zbog slabe ishrane ima relativno duguljastu, suhu i usku glavu. Gubica je pigmentirana, oko pigmentirane sluzokože nalazi se rub bjelih dlaka -“srneća gubica”. Čelo je usko i dugo. Rogovi su okrugli, kratki tanki. Vrat je dug, suh, plosnat i slabo vezan s grebenom. Greben je uzak, oštar i izrazit. Visina grebena kreće se u prosjeku kod pojedinih sojeva odrasle životinje 102-112 cm, a ima pojedinačnih slučajeva koja su ispod 100 cm. Dužina trupa je od 114-118 cm od visine grebena. Vime je kratko, plitko, malo, ali ima pravilan oblik. Prednje noge imaju pravilan stav, a stražnje u većini slučajeva “iksast” (kravlji) stav nogu. Papci su čvrsti i tamno pigmentirani. Koža je elastična, tanka i mehka, ali ima i znatan broj grla sa grubom i debelom kožom. Tjelesna masa odraslih buša kreće se od 150- 300 kg, a ima primjera gdje dostignu težinu i preko 320 kg. Telad su prosječne tjelesne mase 12-20 kg, sa trideset dana 30 kg, sa šest mjeseci 80-90 kg, a junad sa 1 godinom 100-150 kg. Kod krava život prosječno traje 10-12 godina i za to vrijeme otele 7-10 teladi. Životni vijek kod dobrih uvjeta života traje 15 i više godina. Zdravlje je kod buše izuzetno dobro. Način života je učinio čvrstom i otpornom, tako da rijetko oboljeva. Trajno je izložena svim elementarnim nepogodama: ljeti nesnosnoj žezi, često i žeđi, a zimi hladnoći i gladi. Kad dođe u optimalne uzgojne prilike, postaje osjetljiva kao i sve druge pasmine plemenitih goveda. Po tjelesnoj masi pripada skupini najlakših goveda. Proizvodne sposobnosti buše su u prosjeku slabe. Ona se može svrstati u kombinirani proizvodni tip kao mliječno-tovno-radni tip. Mliječnost buše je relativno niska, uglavnom, zbog slabe ishrane, prosječna mliječnost je relativna i kreće se u rasponu od 1.000 – 2.000 litara po laktaciji, sa oko 4 % mliječne masti. Međutim, utvrđeno je da se količina dabijenog mlijeka može, obilnijom ishranom koncentratima i lucerkinim sijenom, znatno poboljšati i čak udvostručiti. Ova pojava nam govori da buša ima genetski potencijal za mnogo veću proizvodnju mlijeka. Postoje podaci da je buša u okolini Mostara, dvadeset tri dana nakon telenja dala 27 litara mlijeka. Takvi slučajevi zabilježeni su sredinom prošlog stoljeća u Izraelu, gdje je nakon uvoza naše buše poboljšana ishrana sa koncentratima i vrlo kvalitetnim sijenom, kao i načinom držanja postignuta mliječnost oko 3.000 litara po laktaciji. Tovna sposobnost buše je, zbog kasne dozrelosti i nedovoljne ishrane koncentratima i kvalitetnim sjenom, dosta skromna. Randman ili udio čistog mesa nakon klanja se kreće u prosjeku kod krava 41,5%, a kod volova 45,5%, kod utovljenih bikova randman se kreće od 52-55 %. Prosječni dnevni prirast kod teladi buše iznosi 400-600 gr, a utrošak mlijeka za 1 kg prirasta je 10 litara. Zdravlje i konstitucija buše su, uglavnom zadovoljavajući iako vrlo često živi u neadekvatnim uzgojnim prilikama, vrlo se lako prilagođava promjenjljivim prilikama sredine. Ona vrlo rijetko oboljeva od tuberkuloze i znatno je otpornija od plemenitih pasmina goveda na bolesti: antraks, šuštavac, slinavku i šap, itd. Junice se prvi put pripuštaju sa 22-25 mjeseci, odnosno sa potpunim izrastanjem prvog para sjekutića. Sa dobi od 30-36 mjeseci se po prvi put pripuštaju bičići. Plodnost buše je, s obzirom da se radi o primitivnoj pasmini, vrlo dobra. Oko 90% krava teli se redovno svake godine. U normalnim prilikama ishrane i držanja u godini dana daje jedno tele. | |
|
| |
| Pregleda: 2138 | |
| Ukupno komentara: 0 | |